PENICILIN

Samo EU. Dugogodišnje teroriziranje ušiju svakodnevnim kvocanjen spojenih glasovnih fonema E i U 

sa isključivo pozitivnim tonovima od strane svih televizijskih i radio-postaja za vrime dnevnih vijesti, može se slobodno kategorizirati u epohu najveće javne propagande u hrvatskoj povijesti.

 

I sebe mogu slobodno kategorizirati pod euroskeptike, čime se mogu poistovjetiti s još najmanje 650 tisuća hrvatskih građana, koliko ih se 22.1.2012. na referendumu o pristupanju Hrvatske u EU izjasnilo PROTIV, dok ih se milijun i 300 tisuća izjasnilo ZA.

 

Iz tih brojki se lako da zaključiti da je ukupan odaziv ispod broja polovice svih birača, mada ni to ne triba biti mjerilo ustavnosti za običan referendum u normalnoj državi. Ali referendum o državnom udruženju nikako nije tek običan referendum, niti je naša država normalna. U tome ćemo se virujen svi složiti, a još kad bi bili agresivniji prema manipulaciji onda bi se dalo nadati nekim promjenama.

 

Ključna promjena Ustava o zakonu za referendum zbila se, čuda li, 2010-e godine i to nimalo senzacionalistički kako to inače biva, već onako usputno, kako nebi izazvali veliku pompu u javnosti koja bi tražila razloge takve predigre za ulazak u EU. Jer kad su vladajući spoznali kako narod ipak otkriva propadanje i krizu EU, onda su se perfidno osigurali u slučaju konačne nezainteresiranosti naroda za ovo važno nacionalno pitanje. Samo im je preostalo još da i one zainteresirane privuču bar nadpolovično na svoju stranu, šta moćnon režimu s financijskin dozama za kreiranje propagande priko stranačkih veza u svim porama zaslipljenog društva - još i danas očito ne stvara problem.

 

I tako su sustavno priko svih javnih servisa krenili valovi bajci, svaka s happy endom, ispunjene lipin pričama s ukrasnim pridjevima i klasičnom 'sunce sja' retorikon, ulice bivale pritrpane letcima s izlaganjen raznih mogućnosti studentima i nada onim nezaposlenima, kojima su prethodno uvukli takvu nevjericu i pesimizam za samostalnu državnu budućnost ka da nam jednostavno, ništa drugo više ne preostaje, pa čak ni pokušaji da tražimo alternativu dok se penjemo na taj brod koji tone. A najveći dio stanovništva te vječno najveći udio glasača u Hrvatskoj čine PENZIĆI. I jadni penzići, najneinformiraniji dio društva koji najčešće glasa po urođenoj savjesti i koji u svome životu vjerojatno nisu nikad svjedočili takvim sistemon sustavne i svestrane javne indoktrinacije, nasjeli su vladajućima na volej i sve nas lipo pogurali u EU zaokuruživajući na listiću naše sudbine 'ZA', uz jedino laičko obrazloženje "neka našoj dici bude bolje" ili "nema nam druge". E, to nam je i usađeno, pa riči van se pozlatile, al bojin se da vi to nećete doživit...

 

Moran priznat da pred refendum nisan toliko virova da ćemo uć, jer koliko god san razmatra po internetu kroz društvene mreže i razne forume, povremenim pričama s prijateljima, poznanicima etc, dobija san uvid da će ishod referenduma otprilike biti upravo suprotan onome koji je bija. Jer internet-publika je očito shvaćala manipulaciju tv-anketa koja se dijametralno razlikovala od onih internetskih. Internet-publika je znala za DRUGU STRANU MEDALJE, realnu i okrutnu istinu koja se nije plasirala na TV-u jer je svaki pokušaj javne debate i iznošenja protu-EU stavova bija cenzuriran, a ono malo šta je iscurilo predstavljalo se ka paranoja euroskeptika, a čiji su pojam prostituirali u gorem tonu nego pojam homofoba, kako bi uvjerili silovani narod u svoju dobroćudnost, a euroskeptike ka neprijatelje države.

 

I tako san svatija da je u 2012-oj godini u Hrvatskoj internet i dalje kurac šta se tiče nekog utjecajnog izvora informacija za naš narod. Valjda nas je kriza toliko pomela da ljudi više nemaju mogućnost ni plaćati taj internet kako spada. Tu je i razmišljanje mojih roditelja tipa "na internetu svaka budala može pisati" pa se skoro nikada ne koriste njim. Kako da ih uvjerin da je TV najbolja sluga režima za interesne programe? Kako da ih uvjerin koliko su se vrimena prominila? I da je internet najširi izvor informacija. Zato u globalu narod još nije svjestan manipulacijske moći.

 

Meni je dovoljno prepoznati propagandu i neobjektivnost u serviranju priča prije nadolazećih odluka za društvene promjene. Dovoljno mi je prepoznati cenzuru onih stvari za koje san uvjeren da narod mora čuti i koje će na njihov stav time drugačije utjecati. "Uvik kontra takva sorta". Nekima ni to nije dovoljno jer su uvjereni da ćemo biti više vridni pod EU zvjezdicama, pari da smo nesposobni i mali dok smo samostalni i da nam vječno triba neki tutor koji će nam usput izrabljivati sve šta vridi i na čije odluke narod ne može nikako utjecat. Jugoslavija nam je bila krasan tutor, a mi europskoj uniji značimo koliko i pingvin pastiru iz Etiopije. Ali kad smo uopće mi bili bitni...

 

Bitno je to da će eliti džepovi biti još puniji i da će moći još lakše manipulirati zavedenim narodima.

Nisu bitni ni Mađari, ni Slovenci, ni Španjolci, ni Portugalci, ni Talijani, ni Grci, ni Česi, ni Rumunji, ni Britanci pa ni 'domaći' Belgijanci. Pa ni mi nećemo biti iznimka, niti je ko normalan u to posumnja.

 

Ali u noći na 1.7.2013. ipak je sve bilo spremno za doček. Ispražnjeni su svi financijski 'džeparci' za koliko-toliko dostojanstvenu proslavu u EU, koja sada nije ničim zaslužila naše dostojanstvo ka šta je to donekle bija slučaj kad smo tek započeli pregovore. Zato prokurvajmo nadu međusobno pa zdravi i veseli bili...