PENICILIN

Napomena: klikajte na pocrtane riči da otvorite poveznice.

Rijetko koji patriotistički glazbenik ili bend na ovome svitu ima tako specifičan politički utjecaj u svojoj zemlji koliko u našoj ima najpopularniji hrvatski glazbenik - Marko Perković Thompson. Najpopularniji, a istovremeno i najomraženiji, jer Thompsonova publika nema potrebu drugima diliti 'dislajkove', za razliku od njene opozicije koju eto ne mogu kategorizirati pod određen ukus, ali čine je i utjecajni mediji. Tumačiti ćemo koja to strana indicira podjelu i na kojoj to strani vlada mržnja te čime je ona opravdana. Jer malo ko nema stav o Thompsonu iako se rijetko priča o njemu, ali to 'rijetko' uvik se pošteno razviče i baš u posebnim trenucima. Kad usporediš koliko prosječni čovik može o njemu reći i koliko toga može reći njegov prosječni fan, dobije se pozamašna amplituda količine informacija. To na prvu nije ništa čudno, već logično stanje svijesti o glazbeniku u kojeg je neko više, a neko manje upućen. Ali za skroz oprečne stavove zaslužan je isključivo medijski utjecaj. Mišljenja su tako svakakva, s jedne strane nema ništa sporno, dok s druge padaju sikire.

Nisan fan ni Bajage ni Čolića, te se time mogu poistovjetit s velikom većinon mladih vršnjaka, ali poštujen činjenicu da ovu društvenu zajednicu ipak dilin i s njihovon publikon, pa me zato neće obuzimati poriv za umanjivanje radosti istoj, svjestan da nam bez one elementarne međusobne solidarnosti društvo gubi svaki smisao. Ali u Hrvatskoj ima puno primitivaca koji nažalost, sebe poimaju upravo suprotno, a ne poštuju druge. Nikad nisan štedija uvrede za takve, jer to zaslužuju.

I zadnji su koji bi bili kompetentni oko uvreda moralizirati, a opet, ništa drugo im ne preostaje...

 

Povremeno ću laički preslikavati predodžbu na metaforu sela da dočaran zašto mržnja (taj balkanski mentalitet) i dalje životari u Hrvatskoj, koliko god mi hrlili Europi. U selu kruže priče, a pojedinci koji imaju na piku nekog antipatičnog, vole mu zagorčati, zasmrditi. Tako neki više-pozicionirani, a i oni moćni flatulentni izvori u Hrvatskoj, imaju na piku Thompsona i ne znaju se sudržat nego opale ka iz topa, pa nastane pomutnja koja truje mir i neutralnon narodu. Ali ne mogu biti dovoljno moćni da postignu svoj krajnji cilj, da Thompsona depopulariziraju u potpunosti, a to su naumili jer su dobro svjesni malograđanskog razmišljanja primitivnog društva. Thompson stihon „tuku na me vjetrovi razni...“ prikladno aludira na podrijetlo napada od kojih se mora braniti. Jasna mi je cila lepeza protu-argumenata i predrasuda neistomišljenika, pa ću iznit činjenice, a ne priče koje su često daleko od glazbenog aspekta ka i mnoštvo nametnutih predrasuda koje zagađuju zdrav razum.

 

Od prethodnog Thompsonovog albuma prošlo je već dobrih 7 godina. Na turneji „Bilo jednom u Hrvatskoj“ kroz godine 2007-2009 (u kojoj je, moran napomenit, proda 120 tisuća primjeraka istoimenog albuma i u kojoj ga je na koncertima diljem Hrvatske i dijaspore posjetilo preko 1.5 milijuna ljudi), Thompson konstantno doživljava napade, znakovito ili ne, baš u dva navrata: kad bi najavija novi veliki koncert i neposredno nakon koncerta. Bilo je svakakvih, od tihih ubojica do neprezajućih granata, ali svakako se osjetilo. Kad je prošla ta Thompsonova turneja, primirilo se.

Znalo bi se ipak svake godine oko 5.kolovoza, prepoznati ljude u problemima s probavon. Oni nisu našli lijeka za probaviti oko 100 tisuća ljudi koji dolaze u Thompsonove Čavoglave bez da se nešto posebno najavljuje ta proslava. Svaki put se okarakterizira taj skup visoko-rizičnim iako nikada u istom nisu zabilježeni incidenti od početka obilježavanja 2004-e. Godinu prije SDP-ovci su zatražili da Thompson u Kninu ne piva 'Bojnu Čavoglave' i 'E moj narode'?! Sve u svemu, u narodu zasmrdi zbog par bolesnika koji svoje probleme ne mogu ili ne žele izličit. Dakle, nisu problem oni koji Thompsona izbjegavaju jer ne vole njegov glas/pisme, već oni koji godinama pljuju po ciloj njegovoj publici i pokušavaju srozati njegov ugled, u čemu radikalno prednjače svi oni 'šareni vragovi'. Jel im to opravdano i koji je lijek za to? Evo baš im pripisujen jedan 'katotalibanski' penicilin... U ovom članku mi je u interesu obračunati se upravo s njima i s nikim drugim, a najviše ću postić ako i drugima postane jasniji taj 'kontroverzni' fenomen - Thompson, pa idemo posložiti kockice...
 

2011-e godine Thompson je najavija novi album, Ora Et Labora. U 'selu' su udruženi flatulentni izvori ispuštali tihe ubojice: počele su optužbe o navodnoj utaji poreza iz 2007-e. Zahuktalo se pa im Thompson odgovara, iznosi svoje priopćenje (koje po komunističkon diktatu naravno nije bilo objavljeno u medijima) i onda plaća navodni porezni dug. Smrdilo je sve do lipnja 2013-e kad je Thompson uspija dokazati svoje tvrdnje iz tog priopćenja, pa je stigla sudska presuda u njegovu korist. Ali ta presuda nije ni približno odjeknila ka one prazne optužbe, jer su vijest prenili manje utjecajni mediji. Thompson je odusta od daljnjeg postupka iako je moga s pravon tražit pozamašnu odštetu, ali se zadovoljia s isprikon. 18.7.2013. u tiskanon izdanju Jutarnji list je po nalogu suda objavija tu ispriku za sve laži i obmane. Eto ga, autogol škaricama - tresla se brda, rodija se miš!

 

Godinama u 'selu' kruže priče klasičnog klevetničkog tipa "optužen, osumnjičen, okrivljen, pod istragon itd" premda se još nije čulo "osuđen"! Zapravo, na upravnon sudu Thompson bi sad od porezne uprave triba tražiti povrat novca od očito izmišljenog poreznog duga, pa sve ide u smjeru i nove isprike. To je očiti POLITIČKI PROGON na Thompsona - suradnja vlasti i medija! Bez obzira na to, oni nepristojni će uvik prdit! Neka to ide njima na sramotu, ali ža' mi je mase naivnih ljudi koji prelako uzimaju vidno opskurne i senzacionalističke vijesti zdravo za gotovo, na koje smo već navikli da za Thompsona stižu u predviđeni moment i od predviđenih kreatora. Dovoljno je da se na TV-u tek spomene Thompsonov navodni dug, i dežurni birtijaši znaju već cilu priču iz prve ruke! Oni su upućeni u sve, egocentrici srednje dobi kompetentni da kritiziraju svakog, a dalje srednje škole nisu završili. Ponajviše to puše ljudi koji ga svejedno iz nekog razloga ne podnose pa imaju određen animozitet prema njemu ili njegovin pismama (šta je naglašavan pravo svakog čovika vezano za bilo šta), ali vidivši i tu presudu, je li im jasno kome je i zašto u interesu činit nepravdu Thompsonu i kršeći zakon štetit njegovom ugledu?! Oni koji znaju povijest neprijatelja ove države, bojin se da im nije teško to pitanje. Nepristojni drže do Tita koji je reka kako se ne triba ni zakona uvik držat ka pijan plota. Osim kad triba udbaše štitit... Ako oni još drže konce u rukama, sve je moguće.

 

I uz svu muku dugo-najavljivani album je izaša u travnju 2013-e, šta se u 'selu' i nije baš proširilo. Al kad je Thompson najavija Poljud, naprdili su se, šta mu je opet bila odlična besplatna reklama. Ka tarzani su skakali i urlikali da nije platija ugovorni najam po punoj komercijalnoj cijeni. Koliko je to očiti klasik od podvale s ciljen da posvadi Thompsona i navijače Hajduka, utoliko je otužna činjenica da su u tom cilju dijelon i uspili. Kampanja je opet imala turbulenciju, sitni krvožedni novinarčići su opet klevetali, sada o besplatnon ustupanju stadiona, a objektivnost je opet izostala: nisu rekli da je napravija ugovor ko i svi ostali NAŠI glazbenici; nisu rekli da su cijene za koncert prilagodljive NAŠIM standardima tako da je uravnotežen balans najma stadiona s cijenama karata; nisu rekli da Thompsonova organizacija ide produkcijski, aranžmanski, koreografski, tehnički, a time i financijski na isti ili čak viši nivo od stranih bendova koji Poljud plaćaju po punom komercijalnon najmu; i nisu rekli da su čelnici Hajduka prvotno odbili humanitarni koncert "Za Hajduka" jer njima za to kažu ne triba Thompson, a ovaj je svejedno odlučija pokrit klub s još 100 tisuća kuna plus dodatno donirati i KBC-Split. Dapače, neki mediji su mu osporili taj iznos, u čemu je prednjačija izvor T-portal. Za saznati koliko je njima objektivnost jača strana, dovoljno je samo pripoznati tu korektnost kad 'ničim izazvani' poprime i dimenziju glazbenih kritičara: jel ovaj članak pisalo nadrkano derište ili profesionalni novinar? Ko god da je, takvi pacijenti su dijelu Splićana utjelovili čistu mrzovolju, pari da stiže pivati četnik Bora Čorba na Poljud pun četnika s četničkin obilježjima. Tako je smrad urlikajućih piskarala propagandnih pamfletića djelova u ovom slučaju, a Poljud se opet napunija! Još se sitimo orkestriranih medijskih praznih optužbi za Thompsona kako je preskup za svoje koncerte, a iste su ubrzo doživile krah - radilo se o Mostaru i Škabrnji. Prazni lonci najjače zvone.

 

Ljudi slabo pamte, to je glavni problem. Previše novih informacija se upija svaki dan da bi sad neko pantija neke već davne događaje, pogotovo oko nečeg šta ih ne zanima baš. Da povučen paralelu na još jedan primjer hajke: 2008-e u Puli su ga, kriomice javnosti, zvali da dođe pivat kako bi mu kasnije dali zabranu i orgijali s njom u medijima! Opet su skrili jednu stranu, a drugu iskonstruirali i senzacionirali. Eto to je njihova prozirna propaganda i osnovna formula za primjer prevare kojoj šemu naučiš još od malih nogu. Osim ako si izmanipulirani panj. Thompson je za promjenu odradija, zbog prevelikog interesa, u 3 dana 3 koncerta u boćarskon domu u Pazinu. Ali nevjerojatno je koliko imponira ta fašistička demokracija 'liberala' zbog koje je on već dobija zabranu u Nizozemskoj i Švicarskoj te u našoj Istri, svi s razlogon da se plaše veličanja ustaštva, a hajku su vršili upravo flatulentni izvori iz Hrvatske. Umisto redarske službe, isključivo njega krive šta tamo neki tudum iz mase istakne neprimjereno obilježje, iako je Thompson nebrojeno puta naglasija da ako postoji potreba nositi obilježja, da se nose ona naša iz domovinskog rata. A evo šta se dogodilo kad se i priko 'javne' televizije pokuša ogradit od ustaštva. I evo ko je pokušava zabranit njegov koncert u Beču 2007-e itd. Aha, to je lice jugoslavenskih liberala! Opet politički progon - suradnja vlasti i medija u hajci na Thompsona. Malo ko bi osta pravedan prema državi dok je ona toliko nepravedna prema tebi, jer tek kad se osudi ovakav niz postupanja, neka se osudi i on ako uopće ima za šta!

 

Šta se dogodi neposredno nakon koncerta? Jednostavno, preveliku količinu pred-koncertno i post-koncertno stvorenih frustracija, opozicija mora naglo izbacit, pa u naletu paranoje grozničavo traže neke negativnosti dok im bijesni pina na ustima i suočavajući se s nekontroliranim streson prouzročenim općom konsternacijon zbog još jednog nezanemarivog Thompsonovog spektakla. I tako će po ko zna koji put iz mase izbaciti u prvi plan jednu ustašku kapu, ili iz cilog repertuara opet stih s kojim bi također mogli moralizirati do besvjesti (iako u istome nikad nije ni bilo išta sporno), ili će za duplo umanjiti broj publike na koncertu, ili će jednostavno marginalizirati koncert do te granice da ih se medijski ne usporedi baš s Pjongjangom. No u zadnje vrijeme, u tijeku aktualne turneje, svjedočimo baš takvoj metodi. Naime, uoči i nakon Thompsonovih koncerata redovite su press-konferencije na kojima uredno prisustvuju novinari iz svih lokalnih, ali i većine državnih medija. Na kraju se događa to da o koncertu ne izvjesti nitko ništa, eventualno neki lokalni medij, ali uglavnom površno, osim voditelja jedne TV-emisije. Zašto, jer nije bilo ustaškog obilježja? Ne triba posebno spominjati koliko je to nepravedno i licemjerno ne samo prema Thompsonu već prema njegovoj publici diljem Hrvatske, poznavajući medijsku popraćenost koncerata od drugih hrvatskih glazbenika i bendova. Da li je konačno svima postalo jasno da Thompson medijima služi samo ka predmet klevetanja i možebitnog ocrnjivanja? Postavlja se pitanje i da li je HINA u "pozi 69" s aktualnom vlašću? Thompsonu nisu nimalo svjetonazorski priklonjeni, pa ni to ništa ne čudi.

Jel moguće odredit granicu do koje su spremni ići da ga iskompromitiraju? Njega, koji je napravija ratnu himnu tako reći, moralnu budnicu za sve branitelje i građane željne slobode i pobjede. Njega, koji je otpiva neslužbeno novu hrvatsku himnu 'Lijepa li si' prisvojivši s njom najveće pohvale i simpatije, njegujući to zajedništvo koje nas je držalo u ratu kad je bilo najteže. Zar triba onda fakultet završiti za povezati ko se njega usuđuje napadati? Pod krinkon nekakvog širenja mržnje?! A ljudi to puše, kažu, bilo na TV-u ili pisalo u novinama! Zar smo tolike naivčine? Hejteri se vole blamirati, upuštajući se nekad suditi njegove implicirajuće poruke o kojima imaju razumijevanja koliko i ja o kulturi nekadašnje Mezomotamije. Evo jedna kap u moru primjera: prebacivalo mu se da čak i onim mačen sije huškačke strasti i mržnju. Istima na znanje, mač je koristija u pismi 'Dolazak Hrvata' koja, naravno, govori o dolasku Hrvata na ove prostore di su zabili svoj mač u zemlju tako simbolizirajući kraj osvajanja, dakle mir. Jezivo svakako! Sićamo se i kako su ga sarkastično deklarirali ka velikog Hrvata koji se preziva Thompson! Da je on Australac? Nažalost, tako niski proseri dospiju u 'ugledne i profesionalne' medije te ujedno i najutjecajnije, pa je razvidno zašto je tim neobrazovanim dušmanima „sokol previsoko“. A oni NAMA predbacuju neku zadrtost i zatupljenost? Teži tragikomedijski apsurd...

 

Nedavno su Thompsonu, na osnovu njegovog intervjua na narodnom radiu di je reka kako posjeduje svoju pušku u blindiranon stanju za uspomenu kod sebe u vitrini, poslali Policiju u stan u Splitu nadajući se da će kasnije trijumfalistički urlikati kako je priveden zbog posjedovanja oružja, ali Policija mu nije pronašla ništa. Zakonski mu piju krv na slamku! Znači skoro 20 godina nakon rata, traktoristi iz 95-e su opet doživili trenutni šok i u svojoj panici izazvanoj sjećanjima ratnih bežanija od hrvatskih brigada, Thompsona, Anice i bokala vina, morali su pozvati službu državne bezbednosti kako bi hitno istražili ovaj traumatičan slučaj. Nije poznato je li u stanu evidentiran bokal vina, ali počinje se širiti stah i od tenka koji je parkiran ispod Čavoglava jer sumnjaju da mu top ima domet do Banskih dvora. Nemaju oni kako Thompsonu mikrofon oduzeti, pa samo fantaziraju o njegovoj nesrići, hrane se njom i vječito gladni ostaju u svome mraku. A nama "vatra gori do pobjede".

 

Za najbliži primjer respekta od opozicije, izdvojit ću članak Matije Babića iz 2006-e koji mu je za ondašnji album, usprkos ismijavanju tematike, za glazbenu produkciju pribilježija 'palac gore', šta od alfe i omege Indexa niko nije očekiva. Očito mu to nije bija pametan potez kad vidimo kakvi napadi su nastavili dolazit iz istog koša, ka iz EPH tvornice, ali i iz brojnih takozvanih 'građanskih udruga'. Istina ih i dalje ne zanima, u svojoj zlonamjernoj propagandi serviraju laži (vode se metodon za selo "triput slaži istina ne važi"), usta im puna ljubavi, a duša puna mržnje i mozak prazan ko vakuum, ograničen. Ne shvaćaju osnovne poruke u pismama, ne žele znati ni pričati o glazbi, o tome kako je biti na njegovom koncertu, odkud tolika masa, toliki ponos i zajedništvo, tolika pozitivna energija i solidarnost, sinergija s njim, kako je to čuti, viditi, osjetiti, ukratko - doživiti i prepoznati tu priču!
 

A publiku koja ima čast doživiti Thompsona, ti isti flatulentni izvori truju svakako. Mogu shvatit ljude koji nisu toliko protiv njega dok im je mišljenje ipak rezultat medijske hajke, ali kočijašku terminologiju, pogrdni sarkazam i predrasude s najpodlijim namjerama, osim onih baš vječnih jugonostalgičara, plasiraju često isti profili ljudi - dežurni kritičari i kauč-filozofi koji imaju izražen smisao za krajnje banaliziranje i generaliziranje, liberalni fašisti koji potpaljuju strasti i zatvaraju se u svoj krug istomišljenika, a onda najtužnije od svega, osjećaju neku afirmaciju ka da su više vridni i europeizirani nego šta je to na primjer Thompsonova publika. U svojoj ego-perspektivi, sebe vide ka faktor društva koji si može uzeti za pravo kuditi sve neistomišljenike, pa i masu Thompsonovih fanova etiketirajući ih sve društvenim šljamon, zaostalin ognjištarima, intelektualno-zakinutima, da im budućnost ne donosi ništa (a njima još manje) i slični veleumni opisi plasirajući ih neobjašnjivo primitivnim i gnjevnin porivima koji su miljama daleko od nekakve europeiziranosti i tolerancije!

 

A često se isti baš na to vole pozivati, igrajući perfidno na emocije ljudi pa pričaju o liberalizmu, naprednosti i razumijevanju. Kakve li poznate, tragikomične kontradiktornosti... čast iznimkama s te liberalne strane. Logika ide ovako: ako voliš svoje, klerofašist si jer mrziš sve drugo - prožvakana infantilna retorika tih liberalnih fašista. Ako nije tako, ko to i zašto umanjuje drugima zadovoljstvo? Ko to stvara tako kretensku, bipolarnu podjelu u društvu? Njima je potrebna ozbiljna psihoterapija i to hitno. Oni su frustrirani i nesritni zbog Thompsona i svih koji slijede njegove ideale, s njima se moraju obračunat i izličit komplekse, jer drugog života nemaju i nikad neće imat ono šta imamo mi, tako i ono šta ima Thompson - nas! Doslovno, pucaju od zavisti jer u svome životu ne vide smisao niti trag zadovoljstvu jer samo zgubidanima i beskičmenjacima koji nemaju svoj put i preokupaciju, ništa drugo ne preostaje nego srati po onome šta im godinama vadi mast. Imaju obraza pljuvati po onima koji su stvorili ovu državu, izgubili najmilije i najviše propatili jer su pišali na ovu zemlju krv i suze, a sve to s krunicon u rukama. Imaju obraza pljuvati i po toj krunici i svima koji iz nje snagu crpe i na sve načine tako diliti već dovoljno podiljeni narod, ka da u društvu jedni isključuju druge!
 

Našeg Thompsona kritičari prozivaju da je RATNI PROFITER. Ta floskula im je ujedno i najpopularnija umotvorina iz spektra percepcija za obezvriđivanje njegovog uspjeha. Misle tako jer se, kako kažu, obogatija na domoljublju. Ma zamisli, već bi nam tribalo biti ža' šta i on nije snimija pornić po uzoru na neke ili sebe glazbeno svrsta u Huljićevu radionicu stihova. Jer ako u Hrvatskoj branitelj gradi glazbenu karijeru na, između ostalog, domoljubnoj tematici i pri tom stekne uspjeh - to je ratno profiterstvo?! Ratne strasti i igranje na sigurnu kartu?! Naravno kad se u državi s puno ratnih profitera i još puno poraženih jugofila nije baš lako baviti ratnin temama, u skladu s naprednom fašističkom verzijon slobode govora koja je aktualna na svim režimskin temama. I naravno kad je u 45 godina komunizma sačuvana retorika o fašistoidnim Hrvatima i marksistička teorija koja se još perfidno podvaljuje u nas i u svitu, a puše je naivci ispranog mozga te mlađi naraštaji kojima se hrvatska povijest gura pod tepih! A kolika je razlika u zajedništvu te time u moći hrvatskog naroda danas i 95-e? Kolika je samo razlika u zadovoljstvu onih koji su obranili zemlju?! Javni nemir od oružanog sukoba nije nas napustija, samo je profiltrira u politiku i medije, te tako plasiran u narod umrlja je vridnost pobjede i žrtve, pa se zato i kaže "samo mrtvi su vidili kraj rata". A hrvatski narod je zaspa i popija tabletu apatije i beznađa. Danas Thompson uporno naglašava koliko ih se izvuklo obilježenih za cili život i koliko ih se svoje žrtve odavno stidi. Kako i nebi, kad im zabranjuju i zapivati "sjetite se na ponosne dane..." jer neke Srbe već sam spomen Hrvatske podsjeća na rat, ka i nas spomen Srbije. I od ponosne zemlje političari su napravili bijedu, prodali naše snove!

 

Ali, vratimo se na glazbu, otkad se samo tematikon može ostvariti toliki glazbeni uspjeh? Uostalom, u tekstovima ima puno više od običnih naklapanja, no uzalud je to uopće pokušati objasniti svim propalicama koje su moralno pa i nacionalno desenzibilirane. Thompson samo iznosi činjenice i golu istinu o čemu svi možemo svjedočiti, a za glazbenu recenziju na album „Ora Et Labora“ preporučit ću ovaj osvrt. Već mi je smišno pomisliti kako bi ovakve napade preslikali na Bruce Springsteena u Americi ili na mnoge druge patriotističke glazbenike po svitu. Zašto se forsirani ton konsternacije i negativnosti u riči 'homofobija' bar upola ne preslika na očitu pojavu thompsonofobije, to jest kroatofobije? Jer ne podsjeća li to stvarno na vrimena u bivšoj državi? Zar je jednom branitelju zabranjeno pivati o istinskim životnin temama - vjeri, nadi, duhovnosti, ljubavi, domovini, obitelji, zajedništvu, povijesti, tradiciji, hrabrosti...? Kome je to neprihvatljiva tematika? Zar mu je u pisme zabranjeno uniti svoje osjećaje i svjetonazorske poglede koji ga okupiraju u svom životu? Zar je zabranjeno slušateljima da se pronađu u tim pismama i da cijene trud kojim se postigla vrhunski ukomponirana glazbena produkcija koja će konačno dočarati nešto pametnije poruke? Zar je i to patetika? Zar glazbena tematika vridi ako se svodi samo na kritike i nešto drugo? Složit ćemo se da je to stvar ukusa, ali zar je potribno raditi podvale takvom glazbeniku i voditi kampanju protiv njega huškajući narod da mu okrene leđa na osnovu ničim utemeljenih optužbi? I nakon šta te iste uvik doživljavaju potpuni krah na sudu? Nakon tolike hajke, u intervjuima i priopćenjima Thompson je na sve odgovara i na sudu te odgovore potkrijepljuje, a na Poljudu je reka: „niste vi tu samo zbog Marka Perkovića, vi ste tu zbog našeg zajedničkog svjetonazora, a i glazbe na kraju krajeva“.

 

Uostalom, kako je Marko Perković pohlepan i sebičan pored toliko humanitarnih akcija u kojima je sudjelova i pored nebrojeno humanitarnih koncerata koje je održa?! Pa i mnogih priznanja za svoja glazbena postignuća? To je neosporno, a opet nekima neprihvatljivo, ka i činjenica da našu glazbenu rock-metal scenu diže iz albuma u album. Ne glorificiran ga, nego san objektivan i niko ne može osporiti 'šaržer' Thompsonove glazbene i tekstualne kvalitete, ka ni audio-vizualne live-izvedbe njegovog benda! Nije baš jedini, al drugi su trenutno marginalizirani šta je nažalost samo rezultat zaslipljenosti naroda glazbenim šundon koji se širi ka kuga, a Thompson ima stečenu popularnost koja omogućuje da njegova glazba lakše dođe do izražaja. Ali unatoč i tome šta je po svim našim te i-tunes statistikama svjetlosnin godinama iznad ostatka naše estrade, za Thompsona ni neznamo jel išta zarađuje od ZAMP-a, te nije niti u čak 50 najizvođenijih autora u eterima hrvatskog radia i TV-postaja! Kako to objasnit, zar nije opet nepravda? Šta je to nego sugestivni marketing? Zašto je nepoželjno narodu puštati šta najviše voli? Jel to sramota?! Je, ako si produkt opisane propagande.
 

Svjesni smo eto s koliko vrsta plinova je otrovan mozak i još nam nameću infantilne stereotipne predrasude oko svega šta se veže s Thompsonom, pa tako i mitove da mu većina publike stiže iz narodnjačkih klubova, a žanrovi su razlika nebo-zemlja, pa neka ide na žalost i takvima ako ih još ima. Unatoč toliko pobijenih priča s kojima su pristupali s visine i nisko padali, ti miševi i dalje besramno nastavljaju srati, čime uporno demonstriraju svoju retardaciju i unutarnji nemir! A kako je hrvatsko društvo opterećeno pričama, svi koji su bar malo medijski indoktrinirani već postaju nesigurni i žele biti barem neutralni šta se tiče percepcije dotičnog pjevača ili odlaska na koncert jer se tako neće isticat po ničem, jer im u glavama životare nametnute predrasude, a istinu neće otkriti ako ih Thompson ne zanima. Kod nekih se postiže efekt šutnje i zbunjenosti - šta je glavni cilj tih huškača, najjasniji u svemu. Uvjeren san da još puno ljudi prikriveno uživa u Thompsonovin pismama, ali neće to iskazati jer su psihički demolirani krivim utjecajima! Pa, oslobodite umove!!

 

Evo kako je, osim Matije Babića, još jedan novinar u svom članku prizna da je bija žrtva predrasuda. Tako se manipulatorima sve odbija o glavu, jer koliko god oni pojačaju svoju huškačku kampanju, ne mogu vječno lagati narod i zato Thompson opet okuplja mase i to ka nikada prije u karijeri! Oni se godinama bave nama i na sve moguće načine pokušavaju nas sustavno obeshrabriti i potisnuti naš ponos, a mi im duplo vraćamo. Naša ljubav masakrira njihovu mržnju, koju već godinama ne mogu kontrolirati. Ali kako ogađuju Thompsona, tako ogađuju SVE istaknute Hrvate. Za svakog oni imaju pljuvačku. Odbilo im se o glavu na primjerima Gotovine i Markača, pa su prešli na mrtvog Tuđmana! Sistem je isti, akteri su isti!! Stoga, samo nastavite, uvjerili smo se da kad god smradon zagadite prirodu, iznova se opravdaju Thompsonovi stihovi: "od vremena još od Krista, nova lica scena ista", "argumenti podli i bezvezni", "prozirna demagogija", "nikada mira u narodu mom" i mnogi drugi.

 

Thompson je glas hrvatskih branitelja i domoljuba, onaj kojem triba davati pozornosti i respekta! On stvara zajedništvo u koje se opet nikoga ne gura. A isti koji su to zajedništvo rušili 90-ih, rade to i dalje već godinama svojim destruktivnim mentaliteton. Zato šta masovni skupovi takve vrste uvik predstavljaju neku prijetnju određenoj političkoj opciji iz nekih viših razloga. Politika nas nikad nije ujedinjavala, a glazba i ideali uvik jesu. Thompson, iako suzdržan u stavu o EU, samo 2 miseca nakon izlaska novog albuma privuka je na Poljud 50 tisuća ljudi te tako još jednon zagrlija sve naše krajeve i istaknija naše vridnosti koje smo dužni očuvati, a time i posla našu zajedničku poruku vladajućima koji nas shodno svojim interesima "vode ka guske u maglu". Koncerton je višestruko nadmašija sve režimske proslave ulaska Hrvatske u EU, dok su se flatulentni izvori uzalud trudili da Thompson ne zasjeni taj važan dan za Hrvatsku, a veliki državnici kucali čaše s državnim agresoron.

 

Jer kroz povijest, sve velike promjene u narodu izvojevale su se iz bunta prema nepravdi i uslijed terora moćnika nad nemoćnima. A na primjeru Thompsona oni žele neutralizirati bunt ismijavajući njegovu publiku podlin psiho-metodama koje osjetljivo djeluju na narod utlačen nametljivošću interesnih antikonzervativnih stavova. Pa prominimo takav igrokaz! Ionako, "ako nemaš neprijatelje nešto sigurno ne radiš dobro". Kad vidimo koliku političku pompu stvara Thompson, dinarid bez dva zuba u ratu (baš kako oni, 'ratne ikone', vole pričati), te koliku vojsku potpore (ne samo fanova) ima i danas u toku ove milenijske svestrane hajke na njega i raznovrsnog omalovažavanja svih koji ga podupiru - s ponoson se pitamo: IMA LI VEĆE ČASTI ZA NJEGA I NJEGOVU PUBLIKU? Nije li sad pa i orangutanu sa Sumatre razvidno kome i zašto tako smeta Thompson? U inat njima i sluganskin perima, nema predaje, a yutarnji sve po staron nastavlja - nakon isprika oni opet besramno pljuju!

Na kraju, priložit ću i poveznicu na jedan kratki dokumentarac o Thompsonu kojeg je režira direktor CMC-a Toni Volarić. I naravno, zahvalit se Thompsonu za svu radost koju nam pruža i za sve već otpivane tekstove kojima svjedočimo svaki dan iznova. Sva istina je u njima, oni su hrvatska Biblija.