PENICILIN

Napomena: klikajte na pocrtane riči da otvorite poveznice.

Krenit ćemo po redu. Prvi slučaj po kronologiji je četničarenje one jadne, ugrožene i preplašene manjine u Vukovaru, koja je samo došla bodriti svoje vjerne U-18 košarkašice šta je oduvik bija običaj srpske sportske publike. Dragi i srdačni mladići iz Borova tako su po ulicama Vukovara u navijačkon korteu pivali one pisme koje su zadnji puta istim ulicama pivali njihovi očevi u genocidu 91-e, a sad su im isti na raspolaganju kad ih triba štititi s policijskom palicon u hrvatskoj uniformi. To je sudbina ove države, to je nama naša borba dala. Epilog četničarenja je privođenje desetak Hrvata koji su se pokušali suprotstavit tom teroru, ali i jednog srbina uglednijeg položaja u Vukovaru. Povoda za privođenje srpskih navijača kažu nije bilo, iako su srbi imali izvješenu srpsku zastavu s ćiriličnim 'Bykobap', tokom utakmice pivali "ovo je srbija" i "vukovar je srce srbije", a za pljuvanje policajca jedan je dobija zabranu pristupa dvorani sljedećih tjedan dana. To je valjda po zakonu za srbe, jer ovaj za Hrvate predviđa do 15 tisuća kuna kazne ili 3 mjeseca zatvora, te godinu dana zabrane približavanja svim sportskim događajima. Nažalost, fantomska građanska akcija nije obavjestila HRT da slože koji prilog o tome. A i nebi bija pravi trenutak, jer slijedi uvođenje ćirilice šta bi predstavljalo palicu reda i mira u bajnom suživotu vukovarskih Hrvata i srba.

Zato je udarna vijest u udarnon terminu Dnevnika 24.8.2013. bilo teško zdravstveno stanje Titove žene! Istina, u misecu kolovozu godine 2013-e, kako poučno naglašava u svojoj kolumni Damir Pešorda. Ali nije ni to kraj mučnine koju nam kroje. Samo dan nakon dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, na Bundeku se neko sitija dernečiti u nostalgiji za Jugoslavijom, pa su manifestaciju prigodno nazvali 'dani balkanske ljubavi', a glavni simbol skupa je postavljen na bedževima svih prisutnih u liku Josipa Broza Tita. I taj događaj je uredno upriložen u tom istom središnjen Dnevniku. Sve to dok caruje zakon za Udbaše 'lex Perković' usprkos prijetnjama EU da će nam otkazati financijski doprinos. Pod cijenu egzistencije dobrog dijela hrvatskog naroda, brani se komunistička rodbina vladajuće elite od moguće deportacije u Njemačku na sud za politički-motivirane zločine. Jadna majko, kakva viroza cipa ovu državu, ovaj zadnji bastion komunizma u Europi! Ali neka, ako je to sve potrebno da Hrvati konačno progledaju. Svemu jednom dođe kraj.

Tako je nažalost doša kraj i Zvonku Bušiću. Legendarnom hrvatskom idealistu koji je pola života robija želeći slobodnu Hrvatsku, lišenu mračne prošlosti (Platonova pećina, ka Jugoslavija tamnica hrvatskog naroda) i životarenja u zabludama. Njegova priča počinje 1976-e kad je u New-Yorku otea zrakoplov kako bi svitu ukaza na teror i diktaturu nad Hrvatima, na laži i obmane o hrvatskom narodu. Iz zrakoplova je bacija letke nad New Yorkon, Chicagon, Londonon i Parizon, a koje je zahtijeva za objavu u glavnim svjetskin medijima, kako je i bilo. Njegov pothvat košta ga je bremena jednog nestručnog policajca koji je poginija pri deaktivaciji  bombe koju je Bušić ostavija u New-Yorku, ka uzorak kojim je predstavlja svoje oružje u avionu. Premda je Bušić u avionu ima samo lonac s glinenin valjcima u obliku eksloziva, a putnici kad su shvatili njegov naum nisu ga doživljavali ka nikakvog teroristu. On je bija i osta, s punim opravdanjen, hrvatski heroj.

Ne triba biti lumen za spoznati ko ga danas smatra teroriston. To je jugo-komunistička klika, boljševičko-udbaška neman koja je iznjedrila svoje ideološke sluge koji dan danas, kad su već shvatili da Jugoslavije više neće biti, kroje Hrvatsku i Hrvate po slici utrobe Jugoslavije. To su isti oni kojima je Tito heroj jer Tito je pobija milijun Hrvata, a Bušić je terorist i ubojica jer je otea zrakoplov, a bomba mu je usmrtila policajca. To su ti koji revolucionarno nikad neće biti ni do kolina Bušiću, u čije je vrime on bija taj liberal zalaganja za demokratičnost, a danas je i to naopako. To su svi ti koje rat i Oluja nisu pomeli, a doveli su do toga, kako Bušić ističe, da se Hrvatima ogadi vlastita domovina, ubili su demokršćanski i slobodarski duh hrvatskog čovika i volju hrvatskog naroda za svoj identitet. I ubili su Bušića, samo psihički ili i fizički to nije bitno. Niko iz Vlade mu nije doša na sprovod, toliko o njima i njihovim idealima. Bušić nam poručuje da je lakše bilo izdržavati 32 godina robije u američkon zatvoru nego 5 godina hrvatske zbilje. Ubili su ikonu hrvatskih IDEALA. Ali ideale nam niste ubili. Dignit će se i grobovi za pobjede nove, nećete nas slomiti, zajedno i s vjerom obranit ćemo naše snove!

Eto primjera radi, Bušićev prijatelj Thompson, svojim pismama već dugo godina opjevava hrvatsku zbilju, hrvatsku patnju, hrvatskog čovika i sve događaje kojima svjedočimo. Možemo samo nagađati koju je pismu Bušić posvetija ženi, 'za ljubav se gine, zbog Hrvatske diše' ili 'samo je ljubav tajna dvaju svjetova'? Zar pisme 'neću izdat ja' ili ''zapali vatru' nisu bile ka stvorena za nekog poput Bušića? 'E moj narode' ili 'nema predaje' za pouku i poticaj Hrvatima? 'Duh ratnika' ka sudbinu hrvatskih branitelja i ideale koje u nama gore? A stih "kada čuješ himnu bori se za Vukovar" ka da je predodređen za dvi utakmice ove godine. Prave čovikove težnje se kroz duhovnost najbolje osjećaju u glazbi, koja nas pokreće i spaja u idealima, ka nerazdvojni mostovi u duši svakog čovika.

Idemo dalje. Prvi dan nakon smrti Zvonka Bušića, samo 2 tjedna nakon četničarenja srpske nejači po Vukovaru i samo 4 dana prije utakmice Srbija-Hrvatska koja u Vukovaru dodatno podiže tenzije, u gradu heroju već u 6 ujutro iznenadno sviću i 3 ćirilične ploče! Matere ti mile. Sitin se usput, ministre Bauk zar niste rekli po danu, svečano postaviti prve ćirilične ploče u Vukovaru? Ali, to su te sile mraka koje opravdavaju svoj naziv od jugoslavenske tamnice do dana današnjeg u hrvatskom narodu. Bilo da se radi o visokim službenicima ili propalitetima u takozvanoj građanskoj akciji, sve njih isti mrak spaja pa zato operiraju po noći. Šišmiši i vrane! Stigla ćirilica na 3 mista, na četvrtom spriječili Vukovarci! Skupija se Stožer i već do podne pocipa te 3 ploče. Raspale su se ka bivša država. A slučajno gradonačelnik u Zagrebu! Ali jel moguće da ovo šta Vlada radi, čak ne radi ni perfidno, već bahato i bez imalo empatije prema narodu i trenutku u kojem djeluje? Ka da nas cimaju, podlo testiraju našu otpornost. Jel imaju razuma? Ko provocira javnost pločama na ćirilici, koja je svrha tog spina? Znači pored svih problema, Vlada na najsporednijoj stvari 'provođenja zakona' uzima toliki rizik koji će doniti samo štetu i nemir, kakav jebeni suživot?

Izazivajući i ponižavajući one koji su izgubili sve i sada oduzimajući im i ono malo šta im je ostalo, Vlada izaziva sukob hrvatskih branitelja i naroda s 'hrvatskom' policijon? Šalju se vodeni topovi na hrvatske branitelje?! Ko to ima obraza i iz kojih razloga?! Zbog navodnih 33% srba u Vukovaru čiji postotak uveliko diže masa ljudi iz srbije koja dolazi u Vukovar na popis stanovništva, kako bi se ćirilica stavila tamo di nam oni kažu da oduvik pripada?! Ne samo to, neznan za ni jednu državu u Europi koja ima normu za dvojezičnost ako manjina čini manje od 50%! SDP je kala s 50 na 33, a HDZ, još gore, omogućija provođenje istoga 2009-e. Znači mi smo toliko velikodušni ili toliki idioti da ćemo srbima, ako triba smanjit na 33 i još im striktno provesti takav zakon i to u Vukovaru - gradu u kojem su srpski agresori počinili genocid nad Hrvatima i čije žrtve leže u predgrađu, a za nestalima se i dan danas traga i otkrivaju se nove jame posmrtnih ostataka. K tome svemu, oni i dalje ne priznaju domovinski rat, već je to za njih bija građanski rat. Apsurdnih vremena!

A ni to nije kraj apsurda! Recimo u Istri, talijanska manjina ima pravo na natpise na svom jeziku. Talijani koji često navraćaju u Istru imaju bar koristi od talijanskih natpisa u prometu, na zgradama institucija, općenito na svim pločama di su postavljeni sigurno su im jasniji nego hrvatski. Ali kakve koristi od ćiriličnih ploča ima srbin u Vukovaru? Nikakve! Kakve koristi ima Vlada RH? Ima spinažu, unošenje kaosa, a možda i umanjivanje jugonostalgije sebi i 30-postotnom dijelu birača koji im daje glas na izborima. Kaže Zoki - radi se o poštivanju hrvatske države, hrvatskog poretka i hrvatskog zakona u hrvatskom Vukovaru. Jebote, šta ga je tija ulipšat. Samo mu je izostalo poštivanje HRVATSKOG NARODA! Koji je već reka svoje, u Vukovaru i u Zagrebu. Međutim, nakon i ovog trećeg, Zoki ne misli stati! Ovo će biti i ostati odgovor navijača, branitelja, domoljuba - HRVATSKOG NARODA! A svi Hrvati koji okreću glavu, najmanje šta mogu učiniti je da zaštite one koji su nas zaštitili 90-ih. Nećemo dopustit da branitelji, isti oni koji su branili Vukovar i svojom žrtvon sačuvali živote našim obiteljima i obraz narodu, nemogu od tog istog naroda doživit solidarnost kad im je najviše potrebna. Niko nema pravo suditi osjećaje Vukovaraca i obitelji tamošnjih žrtava, te gledati Vukovar iz Zagreba ili nekih drugih gradova. A na površinu u ovakvim trenucima zato izlaze svi otpadnici i njihova narav. Retorika neodoljivo podsića na ex-Yu vrimena u tadašnjen tisku.

Ali ajmo istaknuti šta JOŠ zakon kaže, kad se već toliko na njega pozivaju: Odredbe članka 8 Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumjevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
Može li itko točno objasniti na koji način se uvođenjen ćirilice u Vukovaru u ovom trenutku razvija razumijevanje, solidarnost, snošljivost među manjinskim i većinskim stanovništvon u Vukovaru?!

Ne može. Par dana je traja kaos oko ćirilice, u Vukovaru se od prvog dana spontano okuplja narod iz svih krajeva Hrvatske, ponajviše naravno iz Slavonije. Za to vrime, moran navest, sluša san Braniteljski radio 1990-1996 na kojem su se puštale pisme za koje se ne sićan kad san ih zadnji put sluša na nekoj radio postaji. Onaj ko je sluša, zna. Sigurno se možemo poistovjetit s dojmovima da smo se osjećali ponosno i čudno, nenaviknuti na takav repertoar s hrvatskih radio-postaja, pa smo time tako par dana svjedočili posebnost tih trenutaka i zajedništva koje je vladalo i budilo dotad ravnodušni hrvatski narod. Te pisme su toliko istakle onaj potisnuti osjećaj prave slobode za hrvatski narod i ćutila se snaga koju je izazvala ta ISKRA OTPORA u Vukovaru, a nastavila je tinjati čekajući poziv branitelja koji bi je rasplamsa da zablista u punom svjetlu, da iskažemo svu moć koju u sebi krije hrvatsko zajedništvo. Nažalost do toga još nije došlo, ali ovo zasigurno vjeru i nadu nije ugasilo, već nam je pokazatelj koji će nas ohrabriti u trenutku kad konačno uzmemo sudbinu u svoje ruke. Neće pomoći nikakve barikade, ništa nas zaustaviti neće! Vukovar neće biti Bykobap!

I dan prije utakmice Srbija-Hrvatska, u središnjen Dnevniku HRT-a ide sljedeći prilog. Dakle koliko god san se dosad čudija koliko gadljiv može biti HRT, misleći da me više ništa ne može iznenadit, opet su briljirali. Nakon šta su svi portali počeli prenosit aktivnosti takozvane 'građanske akcije', a to je već presedan provokacije prema Hrvatima, doša je dan da se njihovo ime prostituira i u središnjen Dnevniku glavne hrvatske TV-kuće. Samo zamislimo proces u režiji jugo-komunističkog lobija po kojem je taj jeftini huškački trač s fejzbuka dobija mista u Dnevniku. I to s hitnim očitovanjen ministra policije o tom slučaju! Po ko zna koji put hrvatski navijači i hrvatski branitelji prikazani su ka rasisti i šovinisti, a Srbi ka jadna i nadasve uplašena manjina u Vukovaru koja se zgraža djelima isprovociranih Hrvata. Ne samo to, ovaj put su inicirali dojam da Srbi strahuju i od nekakvog ustaškog policajca u PU Vukovarskoj, nebi li time ostatku Hrvatske zamaglili činjenicu da su tamo preko pola službenika abolirani četnici!

Zatim, prilog se upotpunjuje događajen iz Splita di je jedne noći u prostorije tamošnjeg vijeće srpske nacionalne manjine bačena petarda, a HRT to također uredno senzacionalizira i pušta intervju s naravno, tamošnjom predsjednicon vijeća srpske manjine. U zadnjih tjedan dana po dnevnicima HRT-a, vidija san bar 15 priloga s intervjuiranjen srba i njihovog jadikovanja. HRT-ovoj kliki očito je najbitnije mišljenje srba i ništa više! I da to jadikovanje uporno gura pred nos hrvatskom narodu. Tome smo svjedočili i nakon onih grafita u Dubrovniku koji dan prije. Opet su nasrali prilog o tome i moralizirali u beskraj. Ali, zato neće reći ništa o bacanju spomenika u more! A o ovome ni slučajno! Dvostruki kriteriji vertikala objektivnosti, propagandno licemjerje s javnim pranjen mozga! Gotovo najlakši put da završiš na Dnevniku isti dan, a drugi dan u zatvoru, je da na ulici sprejon napišeš 'srbe na vrbe', pošalješ to na fejsbuk građanskoj akciji koja će to promptno plasirat HRT-u koji je naravno ažuran da to senzacionalizira šta prije na javnoj TV. Koja sprdačina!

Na utakmici u srbiji ništa neočekivano od srba i upriličene atmosfere. A možemo li slobodno, nakon svega pročitanog, reći i ništa neočekivano od izostanka reakcije velikih moralista iz naše Vlade i brižnih prodika kad se radi o navijačkim ispadima? Ili iz UEFE? Transparent BYKOBAP od 50 metara na srpskoj zastavi valjda je najveći poticaj našoj Vladi da još više ustraje za ćirilicu u Vukovaru. Ali taj transparent je bija samo kap u moru četničkog šovinizma. Podsitimo se, na Maksimiru hrvatski Vukovar nije smilo pisati ni na hrvatskoj zastavi, ni na majici - jer vriđa srbe?! 'Za dom spremni' i zastava s prvim bilim poljen vriđa srbe?! Ne pomaže tu ni edukacija ni činjenice, to je čisti teror pod palicama jugoslavenskih nalogodavaca bez stida ni obraza.

Za kraj, citirat ću Mirelu Pavić iz njene kolumne u zadnjen broju Hrvatskog tjednika: Ne znam je li naša svijest imalo evoluirala da možemo s vremenskim odmakom proučiti ono čime smo pumpani godinama, a to su plasirane dezinformacije koje su sve domoljubno uvik pretvarale u ustaško i nacionalističko, desničarsko i u najmanju ruku, primitivno. Strah od kohezije hrvatskog naroda bija je jači od svega. Bojali su se i boje se neshvatljivog - da se za ljubav ne bojimo ni mrijeti.

Djelujmo protiv materijalizma, propagande, zabluda, svađanja i ugnjetavanja hrvatskog naroda.
Djelujmo za istinu, mir, poštenje, blagostanje i vladavinu razuma u našoj zemlji Hrvatskoj. ZDS!